| Edicija Savremena Srpska Drama |
KNJIGA 14
Izdavači:
UDRUŽENJE DRAMSKIH PISACA SRBIJE
11000 Beograd, Gospodar Jevremova 19
POZORIŠTE “MODERNA GARAŽA”
KULTURNO PROSVETNA ZAJEDNICA BEOGRADA
Za izdavače:
Miodrag Đukić
Bratislav Petković
Živorad Ajdačić
Odgovorni urednik
Miodrag Đukić
Glavni urednik
Momčilo Kovačević
Izvršni urednik
Biljana Ostojić
Redakcija:
dr Raško V. Jovanović
Miladin Ševarlić
Dragan Tomić
Vladimir Đurić Djura
Snežana Kutrički
dr Eduard Dajč
Korektura
Momčilo Kovačević
Likovno i tehničko rešenje
Novo Čogurić
|
Svi brojevi SSD-e  |
Svi brojevi Drame |
|
| "Drama" |
|
| |
|
| |
SAVREMENA SRPSKA DRAMA 14 / 2002
|
| |
|
|
|
MIODRAG ILIĆ, dramski pisac, romansijer i novinar, potiče iz
stare beogradske porodice trgovaca i službenika. Završio je Filo-
zofski i Fakultet dramskih umetnosti (klasa dramaturgije profesora
Josipa Kulundžića, 1966).
U periodu od 1962. do 1990. napisao je niz dramskih tekstova, koji su
prikazani na mnogim scenama prethodne Jugoslavije, objavljeni ili pre-
vedeni na strane jezike (Ilon – iščezli grad, Pred slepim zidom, Veštac, Kafana u luci, Puč, San zimske noći, Psi, Valcer poručnika
Nidrigena, Apis, Legenda o zemlji Lazarevoj...). Autor je nekoliko radio-drama (Polikarp, Fontana ala Mediči, Brodolom i kako ga izvesti...) i dve televizijske drame (Kopernik, Operacija).
Njegova drama Puč, izvedena prvi put 1973. u kragujevačkom Teatru
,,Joakim Vujić’’, a potom 1977. u Beogradskom dramskom i 1978. u Srpskom
narodnom pozorištu u Novom Sadu, prvi put se pojavljuje u štampanom
obliku u četvrtoj knjizi ove edicije.
Ilić je dramatizovao roman Milana Kundere Šala, preveo je s ita-
lijanskog dramu Ema udova Đokasta Alberta Savinija (Atelje 212) i s
engleskog Milerovu verziju Ibzenovog dela Neprijatelj naroda. Sarađivao je s mnogim književnim listovima i časopisima, kao pozorišni
kritičar i esejist.
Od 1975. do 1979. bio je upravnik Beogradskog dramskog pozorišta, a
od 1982. do 1990. direktor Drame Narodnog pozorišta, da bi se vratio
novinarstvu kao direktor Programa za inostranstvo RTS, urednik, autor
i voditelj emisija dokumentarnog žanra. Ilić je autor romana Gde je kraj
ulice (1995) i zbirke novela Izlet u Amsterdam (2002).
|
|
| Boško Suvajdžić |
|
BOŠKO SUVAJDžIĆ je rođen 13. 04. 1965. u Draginju. Magi-
strirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu 1994. sa temom
Ilarion Ruvarac i narodna književnost. Publikovao je zbirke
pesama Put kruga (1997) i Harmanlija (2002), kao i izbor Narodna
književnost: Epske pesme u starijim zapisima (1998). Objavio je
više studija, rasprava i prikaza u domaćoj i stranoj stručnoj
periodici.
Ovo mu je prva drama.
|
|
| Mirko Petković |
|
Rođen i umro u Beogradu; 3. januar 1935 – 11. septembar 1998.
Primljen je na Pozorišnu akademiju u Beogradu, odsek glume, škol-
ske 1955/56 zajedno sa Danilom Stojkovićem, Mihajlom Kostićem, Bran-
kom Petrić, Marijom Milutinović... Profesori su mu bili J. Kulundžić,
T. Tanhofer, J. Putnik, M. Maričić... Po završetku akademije, 1959.
Petković odlazi u Francusku gde usavršava glumački zanat kod slavnog
Žana Vilara.
Petković je svoje najzrelije stvaralačke godine proveo u Srpskom
narodnom pozorištu u Novom Sadu (od 16. avgusta 1963. do 31. decembra
1989), kada prelazi u Narodno pozorište u Beogradu.
Udaljavajući se povremeno sa scene, slikajući i pišući, zadovoljava
svoje raznorodne umetničke porive: “Prvo sam hteo da budem mornar, pa
sam pobegao od kuće...Vratio sam se i završio gimnaziju. Počeo sam da
slikam portrete i da pišem, bio sam bokser, igrao košarku i folklor, a
onda sam, impresioniran glumom Mirka Milosavljevića, upisao glumu..."
Mirko Petković je objavio šest knjiga: Dolazi Mistral, dramska
poema u dva dela, Niš, Mala biblioteka “Gledišta" (1962); Mistral bez
senke, mali roman, Novi Sad, Matica srpska, Biblioteka "Prva knjiga",
br. 49. (1967); Talijine taljige, eseji i te(a)tropakovanja, Novi Sad,
edicija “Stražilovo", knj. 105. (1982); Lelemud, roman, Novi Sad (1989);
Kost u grlu, hronologija zla, eseji, Beograd, Studio RAS (1995); Beli
gospodin, Beograd – Negotin, Apostrof, RAS (1996). Odlomke iz romana
Šetači objavljuje 1977. godine.
Drama Perionica izvedena mu je 1996.
Drama Masakar na tvrđavi objavljuje se prvi put (posmrtno).
|
|
Leon Kovke
|
|
Rođen 1949. godine u Beogradu. Kršten u Sabornoj crkvi sve-
tovnim imenom Momčilo.
Dramski pisac i scenarista. Diplomirao je dramaturgiju na
Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Autorska dela:
Drame – Viktimološka priča, Ritual zgusnutog vazduha,
Klepsidra, Ministaka voli knedle.
Drame za decu – Podzemaljci, Super klinja, Kockica i Crven-
kapa (zajedničko autorstvo sa Brankom Milićevićem).
Scenariji – (Dugometražni igrani filmovi): Pozorišna veza,
Šećerna vodica, Šmeker, Debeli i mršavi, Majstor i Šampita...
Desetak kratkometražnih igranih filmova, od kojih je onaj,
Slučaj Bogoljuba Savkovića – livca nagrađen sa najviše domaćih
i svetskih nagrada.
O ostalim radovima, oko dve stotine, konsultovati biografiju
arhiviranu u Udruženju dramskih pisaca Srbije.
Drama Šećerna vodica prvi put se štampa u ovoj ediciji.
Autor živi i radi u Beogradu.
|
|
Bora Oljačić |
Cuker – klaker
 |
|
Rođen 1930. (kakva drama) u varošici Lešnica na Drini. Već u desetoj
godini napisao komad za decu i zajedno sa komšijskom družinom izveo ga
na avangardni način: "scena" se nalazila u senu na prvom spratu jedne
štale, a publika, tj. klinci od 4, 5 pa čak i 6 godina dolazili su na
predstavu kao rakete.
Taj događaj iz detinjstva uticao je na koje kasnije opredeljenje za
dramsku umetnost i moj odnos prema većini predstava na Bitefu, jer kako
da se divim nečemu što sam ja radio još u detinjstvu? Inače, svoj skromni
dramski talenat uglavnom sam iskrčmio za etar i vetar jer sam mnoge
drame i komedije sažeo u kratke radio-skečeve koji se brzo zapamte, a još
brže zaborave. Ipak, povremeno sam pisao i nešto bolje radio-drame za
decu i odrasle i dobio za njih neke nagrade širom one druge Jugoslavije, a
neke su čuli i slušaoci slovenske braće: Poljaci, Bugari, Rusi itd.
Napisao sam i dve TV drame za Sarajevo i Zagreb, ali su loše režirane
baš kao i desetak nagrađenih scenarija za igrane kratkometražne fil-
move. Izuzetak: amaterski film Bela maramica, po mom scenariju a u
režiji Kokana Rakonjca.
Mnogo više uspeha imao sam kao koautor slavnih Brucošijada, lutka
kabarea i čuvenog kabarea “Komarac” koji je šezedesetih godina bio hit
i po prvi put lansirao u glumačku orbitu Zorana Radmilovića. Sa istim
rediteljem (Nebojša Komadina) spremio za Atelje 212 opet satirični
komad Cezar čeških autora Veriha i Voskoveca koji sam preradio i
dopisao za savremenog gledaoca, ali posle Titovog govora u Splitu 1963.
komad je brzo skinut sa repertoara iako je za nekoliko meseci igran više
od trideset puta.
Prva verzija ove igre za decu nagrađena je na šibenskom festivalu
djeteta 1972. a sada se nudi pozorištima prerađena verzija pod drugim
naslovom: Cuker-klaker.
|
|
| |
Raško V. Jovanović |
Pogovor  |
|
|
|
|
|
Udruženje dramskih pisaca Srbije,
Gospodar Jevremova 19, 11000 Beograd
|
|